Štampa
Kategorija: DSNG
Pogodaka: 7710
Zvezda neaktivnaZvezda neaktivnaZvezda neaktivnaZvezda neaktivnaZvezda neaktivna
 

Signali sa satelita prenose se u mikrotalasnom području, koje za televizijske programe obuhvata opseg od oko 3 do 20 GHz. Jedna od osnovnih osobina elektromagnetnih talasa je pravolinijsko prostiranje, što znači da se oni mogu prostirati između dve tačke, među kojima postoji optička vidljivost.

Zbog toga se u nekoj tački na Zemlji mogu primati samo signali sa onih satelita koji se nalaze u vidnom polju.
 
Elektromagnetni talasi učestanosti koji se koriste u satelitskim komunikacijama, a koji spadaju u mikrotalasno područje, ne mogu da se prostiru kroz prepreku od provodnog ili neprovodnog materijala (metal, beton, zemljište, voda). Ako se u blizini prijemne antene na Zemlji nalaze takvi objekti, oni mogu da ograničavaju prijem sa nekih satelita.

Satelitski signali koji se prenose putem EM talasa su vrlo male snage. Zbog velikog rastojanja između mesta predaje i mesta prijema, velike učestanosti i brzine, dolazi do raznih neželjenih pojava. Kako je učestanost signala najčešće iznad 10 GHz, do izražaja mnogo više dolaze sve vrste gubitaka i apsorbcije signala kako u slojevima atmosfere, tako i u svemiru.

Elektromagnetni talasi visokih učestanosti imaju neke osobine i karakteristike, zbog kojih postoji nekoliko važnih razloga za njihovu primenu u satelitskim telekomunikacijama.

Prvo, visoka učestanost elektromagnetnih talasa omogućava da se prenese veća količina informacija, tako da određeni propusni opseg postaje manji deo radne učestanosti ako je ona veća. Time je omogućeno povećanje broja propusnih opsega, kao i njihovo proširenje, što omogućava povećanje količine informacija koja se prenosi posredstvom jednog satelita, a time podiže i njegovu tehničku opravdanost i finansijsku isplativost.

Drugi razlog za korišćenje signala mikrotalasnog područja u satelitskim komunikacijama je potreba da se sa predajne antene sa Zemlje signal što je moguće bolje usmeri ka relativno malom cilju (satelitu) u svemiru. Za usmeravanje signala učestanosti od nekoliko stotina kHz, potrebna je antena prečnika nekoliko stotina metara. Nasuprot tome, za usmeravanje signala učestanosti 14 GHz (što je učestanost signala koji se sa zemaljske satelitske antene šalje na satelit u Ku bandu), dovoljna je antena prečnika 3–4 m.

Treće, elektromagnetni talasi, odnosno mikrotalasno područje učestanosti koje se koristi u satelitskim komunikacijama nije toliko podložno uticaju šumova i smetnji pri prostiranju, kao što su tim uticajima podložni signali nižih učestanosti.

Četvrto, jedna od najvažnijih osobina elektromagnetnih talasa visokih učestanosti koja opredeljuje njihovu primenu u satelitskim komunikacijama jeste njihova sposobnost da relativno lako prolaze kroz gornje slojeve atmosfere u svemirski prostor. Za razliku od njih elektromagnetni talasi učestanosti ispod 30–40 MHz se odbijaju i savijaju u oblasti jonosfere.

Razvoj satelitskih komunikacija je učinio da se mikrotalasno područje pomera naviše, jer je do 80-tih godina dominantan bio C band , da bi danas Ku band bio najrasprostranjeniji, s tim da mnogi potencijalni korisnici već računaju na Ka band kao buduće rešenje. U ovom trnutku eksploatacija Ka banda je u usponu.