Zvezda neaktivnaZvezda neaktivnaZvezda neaktivnaZvezda neaktivnaZvezda neaktivna
 

Elementi za prijem satelitskih programa uključuju satelitsku antenu i niz drugih komponenata u lancu prijemnog satelitskog sistema, sve do samog televizijskog prijemnika. Osnovne komponente sistema za prijem satelitskih signala su:



– reflektor satelitske antene,
– prijemni levak (Feed Horn),
– pojačavač i konvertor učestanosti (LNB converter ili LNC),
– koaksijalni kabl,
– satelitski prijemnik,
– pozicioner,
– pokretač antene (motor).
Reflektor satelitske antene
Reflektor satelitske antene, koji je najčešće paraboličnog oblika, i prijemni levak sačinjavaju prijemnu satelitsku antenu. Parabolični reflektor prima satelitske signale odgovarajuće učestanosti i reflektuje ih i fokusira u svoju žižu, u kojoj se nalazi prijemni levak. Prijemni levak (iluminator), uglavnom poznat pod engleskim nazivom "feed horn", je mala levkasta antena specifičnog oblika, čiji oblik, pored ostalog, zavisi i od oblika paraboličnog reflektora. Iz prijemnog levka signal sa satelita dolazi u polarotor, u kome se vrši polarizacija satelitskog signala. Posle polarizacije satelitski signal dovodi se u konvertor, poznat pod nazivom LNB (engl. Low Noise Block), u kome se vrši pojačavanje prijemnog signala i konverzija njegove učestanosti iz Ku-banda (sa 10,7 do 12,75 GHz) na L-band (950 do 2150 MHz) u kome se šalje u satelitski prijemnik.
Konvertor (LNB)
Konvertor (LNB) se sastoji iz malošumnog pojačivača i pretvarača učestanosti. Prijemni satelitski signal se pojačava za oko 55dB a osnovna učestanost satelitskog signala se pretvara u učestanost signala u opsegu od 950MHz do 2150MHz. Ovako pojačan i konvertovan signal vodi se pomoću koaksijalnog kabla u satelitski prijemnik na dalju obradu, pre nego što se demodulisan prosledi u televizijski prijemnik.
 
Vrste satelitskih antena za prijem satelitskih TV signala mogu biti:
1. Reflektor sa žižom u osi parabole
Jedna od najrasprostranjenijih i najviše korišćenih antena je ona sa paraboličnim reflektorom koji ima žižu na osi parabole (engl. prime focus). Na slici br.2 prikazana je parabolična antena sa žižom u osi i "ofset" antena. Teorijski, ovakva antena sve dolazeće signale koji su paralelni sa osom parabole reflektuje i fokusira u žižu. Svi drugi signali koji dolaze iz pravaca koji nisu u pravcu ose, biće reflektovani van žiže. Međutim, u praksi parabolični reflektor odstupa od svojih idealnih karakteristika iz nekolio razloga. Zbog nesavršenosti svoje površine reflektor ne može praktično da izrači svu energiju koju prima sa satelita. Zbog toga, ivični delovi paraboličnog reflektora primaju znatno manju energiju od centralnih delova, tako da je iskorišćenje velike površine manje.
{mosimage}
2.Kasegrenova (Cassegrain) antena
Kasegrenova (Cassegrain) antena je poznata i kao antena sa dva reflektora, ima parabolični reflektor, ali i još jedan manji reflektor tzv. hiperbolični subreflektor od koga se ponovnom refleksijom preusmerava dolazeći signal i fokusira u žižu, odnosno prijemni levak koji se sada nalazi u sredini paraboličnog reflektora. Ovakva vrsta antene ima nešto složeniju strukturu od predhodne i obično je skuplja, ali ima prednost da je prijemni levak relativno zaklonjen i manje pod uticajem parazitnih zračenja i atmosferskih promena, što je značajno za tropske predele.    
{mosimage}
3.Antena sa pomerenom žižom-offset
Reflektor antene sa pomerenom žižom je deo većeg paraboličnog reflektora. Žiža se i dalje nalazi na osi parabole, ali kako se kao reflektor koristi samo deo parabole, izgleda kao da je žiža pomerena (engl. offset) u odnosu na njen uobičajeni položaj. Ovakve antene, vrlo su rasprostranjene, jer zbog "pomerenog" prijemnog levka omogućavaju da se iskoristi cela reflektujuća površina, čime se povećava efikasnost antene. Razlog ovome je u činjenici da je zbog položaja prijemnog levka čitava "offset" reflektujuća površina "otvorena" prema satelitu, jer je ne zaklanja ni jedan metalni držač, prijemni levak, polarotor i konvertor. Blok šema digitalnog satelitskog prijemnika prikazana je na narednoj slici.
{mosimage}
Satelitski prijemnik
Signal sa konvertora dovodi se na ulaz prijemnika u tjuner, odnosno mikser i lokalni oscilator, koji ima propusni opseg od 950–2150MHz, a zatim se u A/D sklopu vrši analogno digitalna konverzija, pre nego što signal dođe u QPSK demodulator. Na izlazu iz Viterbi dekodera dobija se MPEG-2 niz podataka koji se vode u demultiplekser i dekoder, na čijem izlazu se dobija digitalni video i audio-signal. Digitalni signali se konvertuju u analogni oblik u audio D/A konvertoru i video-dekoderu. Analogni audio i video signal vode se u televizor preko "scart" konektora ili kao RF modulisani signal.
{mosimage}
Digitalni satelitski prijemnici su mikroprocesorski upravljani i kontrolisani uređaji, tako da je mikrokontroler sa memorijom i ostalim pripadajućim hardverskim i softverskim komponentama sastavni deo konfiguracije prijemnika.